Zapaženo idejno rešenje iz Zlokovićeve rane modernističke faze je konkursni rad za uređenje Terazijske terase u Beogradu, smatrane prostorom značajnog urbanističko-arhitektonskog zahvata u centralnoj gradskoj zoni. Zlokovićev rad Terazijske terase, odnosno Beogradskog sajma publikovan je u zborniku o modernoj arhitekturi, „Treba znati… progres graditeljstva. Problemi savremene arhitekture“, koji je 1932. godine uredio zagrebački arhitekta Stjepan Planić. Koristeći se nivelacijom terena Savskog amfiteatra Zloković postavlja mega strukturu Beogradskog sajma, koncipiranog kao gradski poslovni centar, u blokovski prostor s formiranim unutrašnjim dvorištem i oivičenim ulicama. Stepenovanje volumenâ masivne strukture, uz variranje oblika osnove i organizacije njenih celina, prilagođeno je spuštanju terena i toku kretanja od prostora Terazija do ulice Kraljice Natalije. U oblikovanju je zastupljen dominantan modernistički pristup kojim je postignut racionalan izgled karakterističan za savremene industrijske objekte. „Odlična uravnoteženost uprošćenih masa“ – tako je arhitekta Đurđe Bošković komentarisao Zlokovićev projekat za Terazijsku terasu.