Pretraga
Close this search box.

Terenska istraživanja

Na izvorišta antičke civilizacije su u moderno doba odlazili mnogi arhitekti nadahnuti uzorima i idealima klasične umetnosti, a kasnije i budući predvodnici modernog pokreta, u traganju za boljim razumevanjem evolucije arhitektonskih oblika i graditeljskih principa koji su trebalo da ih inspirišu za nove mogućnosti arhitektonskog razvoja. Ovu praksu kognitivnog značaja za arhitekte na početku karijere nastavlja i arhitekta Zloković, prvo odlaskom na terensko snimanje Bogorodičine crkve manastira Gradac 1922. godine po savetu Gabrijela Mijea (Gabriel Millet), čija je predavanja pratio tokom boravka u Parizu, a potom u junu 1923. godine i na ekspediciju koju je predvodio dr Vladimir Petković, profesor Beogradskog univerziteta i upravnik Narodnog muzeja u Beogradu. Tada je proputovao Prespansku i Ohridsku oblast, prikupivši podatke o dvanaest raznih spomenika, uglavnom manastira iz vizantijske epohe (u vidu terenskih skica). U srednjovekovnoj arhitekturi manastira Dečani je pronalazio primenjeni sistem proporcija, dok je u stambenoj arhitekturi Ohrida, Prizrena i Ulcinja uočavao racionalne graditeljske sklopove i jednostavna oblikovna rešenja.

Njegovo bokeljsko poreklo ga je vezivalo za ovaj prostor Mediterana, kome se često vraćao, proučavajući profanu arhitekturu palata i kuća uglednih građana i bokeljskih kapetana u kojima se, kako opisuje Zloković, „ogledalo razumno povezivanje njihovih jasno definisanih potreba i želja sa iskustvom domaćih zidara i korčulanskih kamenara“, dok je njihov „način građenja bio racionalan i estetski zasnovan na nasleđenim građevinskim i urbanističkim pravilima“. Bokeljski kapetani su bili isključivi arhitekti svojih kuća, navodi Zloković, koji su svoje ideje prenosili majstoru graditelju. Naznake modularne i ekonomične gradnje Zloković je mogao da zapazi u staroj praksi korišćenja korčulanskog kamena koji je kupovan ili poručivan po standardnim merama, kao i u raspoređivanju gotovih kamenih elemenata na praznom gradilištu pre početka izgradnje kako bi se odredila buduća arhitektura zgrade. Tokom četvrte decenije Zloković je u više navrata odlazio na terenska istraživanja ili je za vreme porodičnih putovanja beležio i snimao graditeljsko nasleđe Balkana a rezultate i ishode tih istraživanja je potom pretočio u nekolicinu pisanih radova objavljenih u stručnoj i naučnoj periodici. 

Pod njegovim rukovodstvom je 1953. godine organizovana studentska praksa za snimanje i prikazivanje objekata građanske arhitekture u Boki Kotorskoj. Pre rata, prolazeći predelima tadašnje kraljevine (južna Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Dalmacija), Zloković je zapažao i fotografski beležio vernakularnu arhitekturu, njen odnos prema okruženju i načine izgradnje, upotrebu materijala i graditeljske sklopove, dekorativnu obradu i zanatska umeća. Ovaj bogati fond autentičnih snimaka je Zloković potom iskoristio za ilustrativni pregled jugoslovenske drvene arhitekture (Jugoslaviens Balkanische Holzarchitekturen) s mapom od 342 originalne fotografije – arhitektonske analogije između Japana i Balkanskog poluostrva kao pograničnih područja orijentalno-azijske kulturne zone – koji je septembra 1940. godine prijavio na međunarodni konkurs raspisan povodom 2600. godišnjice osnivanja Japanskog carstva. Ishod konkursa je usled izbijanja Drugog svetskog rata ostao nepoznat.

Izvori

„Старе цркве у области Преспе и Охрида”, Старинар (Београд), Књ. III (1925), 115-149.

„Sistematizacija zapadnog dela kotorske obale” (preštampano iz „Glasa Boke”), Pomorski Lloyd, God. II, Br. 5 (1936), 1-3.

„Problem unutrašnjeg zaliva Boke Kotorske”, Pomorski Lloyd: stručni časopis za sve grane pomorstva (Beograd), God. I, (nov.- dec. 1935), 4-5.

„O građenju na Primorju”, Pomorski Lloyd, God. II, Br. 8 (1936), 4-5.

„Градачка црква, задужбина краљице Јелене”, Гласник Скопског научног друштва (Скопље), Књ. XV-XVI (1936), 61-80.

„О римском бароку”, Уметнички преглед (Београд), Год. I, Бр. 6-7 (1938), 205-207.

„Утицај Истока на нашу фолклорну архитектуру”, Уметнички преглед, Год. III, Бр. 9 (1940), 261-262.

Jugoslaviens Balkanische Holzarchitekturen: Baukünstlerische analogien zwischen Japan und der Balkanhalbinsel als Grenzgebiete Orientalisch-Asiatischer Kulturzone (mit 40 Japan-Reproduktionen, 4 Kartenskizzen, 342 Originalaufnahmen), Beograd, 1940. (rad je po slobodno izabranoj temi poslat u Tokio krajem septembra 1940. godine, u okviru međunarodnog naučnog konkursa raspisanog povodom 2600. godišnjice osnivanja Japanskog carstva. Izveštaj o prijemu rada je stigao početkom 1941. godine. Ishod konkursa je usled izbijanja Drugog svetskog rata ostao nepoznat. U zaostavštini M. Zlokovića sačuvana je kopija rada)

„Грађанска архитектура у Боки Которској у доба млетачке власти”, Споменик, Год. CIII, Бр. 5, Зборник извештаја о истраживањима Боке Которске I (Београд: САНУ, 1953), 131-146.

„Houses and mansions” (Građanske kuće i palate u Boki Кotorskoj), Jugoslavija: ilustrovani magazin (Beograd), Sv. 8 [Montenegro], (1954), 56-58.

„Цавтат и Будва”, Преглед архитектуре, Бр. 2 (1954), 43.

„Капетанске куће у Боки”, Политика, 13. 4. 1958. године, 19.