Hotel Žiča

Godina
1931-1932.
Mesto
Mataruška Banja, Srbija
Tip objekta Turistički
Ishod projekta Realizacija

Hotel Žiča, sopstvenika Hovana Dezidera, prvi je moderni hotel u Srbiji, u čijoj je arhitekturi objedinjena zapadna modernistička praksa u projektovanju ove tipologije i Zlokovićev jedinstven prosede, tada još u fazi razvoja, usmeren istraživanju proporcijskih odnosa, koji su ovim projektom inicijalno primenjeni kroz određivanje optimalnih površina glavnih sadržaja i komponovanje osnovnih volumena. Zloković je srpsku modernu arhitekturu realizacijom hotela u Mataruškoj Banji uveo u novu deceniju tokom koje će moderna arhitektura postati glavno opredeljenja grupe istaknutih srpskih arhitekata. Reklamiran kao moderan hotel s „trideset higijenskih, zračnih i sunčanih soba“, hotel Žiča je uneo nove standarde u hotelsku arhitekturu i omogućio komforan boravak gostiju, a pored smeštaja i ugostiteljskih usluga gostima je na raspolaganju bio i otvoreni bioskop na krovnoj terasi hotela. Skicu hotela Žiča Zloković je predstavio na Prvoj izložbi savremene Jugoslovenske arhitekture organizovanoj u Beogradu 1931. godine. U komentaru izložbe arhitekta Đurđe Bošković je za predlog hotela rekao da „svojom jednostavnošću, mirnim površinama, harmonijom proporcija i ritmom otvora, predstavlja pravi obrazac kome teži savremena arhitektura“.

Pogledajte i druge projekte

Tipovi manjih železničkih stanica

Tipovi manjih železničkih stanica

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Panteon

Panteon

Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Zgrada Josifa Šojata

Zgrada Josifa Šojata

Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Kosturnica na Zejtinliku

Kosturnica na Zejtinliku

Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.