Pretraga
Close this search box.

Kosturnica na ostrvu Vido

Godina
1938.
Mesto
Vido, Grčka
Tip objekta Memorijalni i sakralni
Ishod projekta Konkursni rad

Ostrvce Vido u Jonskom moru, nadomak grčkog ostrva Krf, ima posebno značenje u novijoj istoriji srpskog naroda, jer se na njemu nalazila bolnica za srpske vojnike koji su došli na Кrf posle prelaska preko Albanije tokom zime 1915/1916. godine. Na ostrvu Vido su iskrcavani najteži ranjenici i bolesnici koji su oboleli na putu prema grčkom ostrvu spasa. Tridesetih godina je povedena inicijativa da se na ostrvu Vidu sagradi dostojanstvena spomen kosturnica u kojoj bi bili smešteni posmrtni ostaci srpskih vojnika, koji su sahranjivani na vojničkim grobljima na jonskim ostrvima, ali i da bude memorijalno obeležje Plave grobnice (vojnicima sahranjenim u moru). Na sprovedenom konkursu za idejno rešenje Kosturnice na ostrvu Vido je učestovao i arhitekta Zloković, čiji je konkursni rad nagrađen prvom jednako vrednom (ex aeque) nagradom, a koji predstavlja jedan manje poznat Zlokovićev projekat memorijalne arhitekture, istraživačima dostupan u Legatu Milana Zlokovića pri Muzeju grada Beograda. Zlokovićevo rešenje spomen-kosturnice, smeštene na padini iznad mora, predstavlja jedan monumentalan izdužen otvoreni oltar (žrtvenik otadžbine) sa slepom arkadom od devet lukova u pozadini u kojoj bi bili smešteni posmrtni ostaci boraca. Jednostavne geometrizovane strukture obložene kamenom, s centralno postavljenim ulazom do koga vodi stepenasta staza, Zlokovićev predlog memorijala čija se osnovna površina spaja s morskim horizontom i nebom, na što upućuju skice i crteži karakterističnih vizura, može se tumačiti sponom između zemaljskog stradanja i nebeskog spasenja.

Pogledajte i druge projekte

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.