Pretraga
Close this search box.

Kuća Nevene Zaborski

Godina
1928–1930.
Mesto
Beograd, Srbija
Dalmatinska 79
Tip objekta Jednostambeni i vile
Ishod projekta Realizacija
Status zaštite Spomenik kulture

Кuća Nevene Zaborski projektovana je kao jednospratna porodična kuća sa jednim stanom – dnevnim boravkom u prizemlju i spavaćim sobama na spratu. U spoljnjem oblikovanju je ulična fasada simetrična i tretirana kao glatko zidno platno. Slikarski tretman fasade naglašen je širokim okvirom. Dekorativni elementi svedeni su na dva plitka jonska pilastra koji uspostavljaju ritam prozorskih otvora i ističu vertikalnost čitave kompozicije i na ornamentalni reljef postavljen na samom vrhu u osovini kuće. Dekorativni tretman fasade ukazuje na uticaje Ar Dekoa. Zlokovićevo rešenje unutrašnjeg prostora se zasniva na analizi potrebnih visina pojedinačnih prostorija koje se tretiraju kao trodimenzionalne funkcionalne jedinice. Takav postupak izveden je na osnovu metoda Raumplana, gde je u zatvorenoj geometrijskoj formi funkcionalnost postignuta kroz manipulaciju volumena različitih unutrašnjih visina i trodimenzionalnim projektovanjem „prostornog plana“ kuće. Кuća Nevene Zaborski ukazuje na otvaranje beogradske graditeljske scene modernim idejama i označava ranu fazu razvoja Zlokovićevog i beogradskog modernizma.

Pogledajte i druge projekte

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.