Pretraga
Close this search box.

Vila Bruna Mozera

Godina
1929–1931.
Mesto
Beograd - Zemun, Srbija
Mozerova 7
Tip objekta Jednostambeni i vile
Ishod projekta Realizacija
Status zaštite Spomenik kulture

Gradska porodična vila uglednog Zemunca nemačkog porekla Bruna Mozera, vlasnika porodične vinarije Mozer, predstavlja jedinstven primer arhitekture ovog tipa stambenog objekta u beogradskoj arhitekturi s početka tridesetih godina 20. veka. Vila Mozer, smeštena na prostranoj parceli u širem rejonu centra Zemuna (posle Drugog svetskog rata u sastavu kompleksa NAVIP), u potpunosti je zasnovana na modernističkim oblikovnim idiomima pravilne geometrizovane strukture u kompoziciji kubičnih i poluobličastih volumena, ali s konvencionalnijom organizacijom unutrašnjeg prostora. Ravan krov je u potpunosti oslobođen i namenjen krovnoj terasi koja postaje trend u arhitekturi modernih jednoporodičnih stambenih objekata. Poput drugih modernih beogradskih kuća iz četvrte dekade 20. veka, i u arhitekturi Vile Mozer je akcenat stavljen na spoljašnje oblikovanje koje iskazuje nova stremljenja, dok je uređenje enterijera bilo manje osavremenjeno, pre svega, zbog objektivnih prilika sredine u kojoj nije bilo proizvoda iz industrijske proizvodnje ili dostupnih savremenih materijala (o tome svedoči i upotreba klasične stolarije).

Pogledajte i druge projekte

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.