Državna hipotekarna banka u Sarajevu

Godina
1928–1931.
Mesto
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tip objekta Administrativni i poslovni
Ishod projekta Realizacija
Status zaštite Nacionalni spomenik BiH

Značajno ostvarenje Milana Zlokovića u Bosni i Hercegovini koje se vezuje za završetak prve faze njegovog stvaralaštva jeste zgrada Državne hipotekarne banke u Sarajevu nagrađena drugom nagradom prvog ranga. Konkursni rad je predat pod šifrom za koju je iskorišćena Ciceronova sentencia HONOS ALIT ARTES (lat. prev. Čast (ili slava) neguje umetnosti ili Čast dolazi iz umetnosti), koja je ujedno bila i moto samog rada, te Zlokovićev autorski stav – credo. Prvobitno rešenje Zloković je zasnovao na istoricističkim predlošcima italijanskih palata sa naglašenom središnjom zonom prvog sprata – piano nobile – u vidu petolučne arkadne lođe sa grubom kamenom profilacijom stubaca koja korespondira sa lučnim kamenim okvirima prozora i ulaza u prizemlju. Glatka površina fasadnih zidova je preuzeta i na kasnije izmenjenom rešenju na kome više nema lučnih elemenata, dok je nešto drugačija proporcijska i dimenziona osnova volumena bila podesnija postojećoj urbanističkoj situaciji. Kamena obloga i niz od pet visokih pilastara sa stilizovanim jonskim kapitelima su dali zgradi banke naglašeniji monumentalni izraz. U arhitekturi ove bankarske palate, koja odiše odmerenošću i strogošću, Zloković je sublimirao poznavanje klasične arhitekture znalački pretočene u modernizovani akademski jezik upotpunjen umetničkim radovima skulpturalno-reljefnih kompozicija.

Izvori

Pogledajte i druge projekte

Tipovi manjih železničkih stanica

Tipovi manjih železničkih stanica

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Panteon

Panteon

Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Zgrada Josifa Šojata

Zgrada Josifa Šojata

Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Kosturnica na Zejtinliku

Kosturnica na Zejtinliku

Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.