Pretraga
Close this search box.

Državna markarnica

Godina
1936.
Mesto
Beograd, Srbija
Tip objekta Administrativni i poslovni
Ishod projekta Konkursni rad

Konkursni rad za zgradu Državne markarnice u Beogradu predstavlja jedan od manje poznatih Zlokovićevih projekata iz zrelog perioda stvaralaštva koji je sada istraživačima dostupan u Legatu Milana Zlokovića pri Muzeju grada Beograda. Državna markarnica, ustanova u kojoj su štampane poštanske i taksene marke i druge vrednosne hartije, nalazila se pre Drugog svetskog rata u niskim barakama na prostoru u podnožju Senjaka (na uglu Bulevara vojvode Mišića i Ruske ulice). Na obližnjem praznom placu je planirana izgradnja novog objekta markarnice za koju je konkurs bio raspisan 1936. godine. Konkursom se predviđala izgradnja glavne zgrade, koja bi imala suteren, prizemlje i tri sprata, a nalazila bi se na donjoj parceli uz glavnu ulicu, te vile za direktora, nekoliko stambenih objekata za službenike markarnice i obdanište za decu zaposlenih, na prostoru gornje parcele (iza glavne zgrade, na uglu Ruske i Nove ulice). Prema ovom programu i Zloković razrađuje svoje rešenje u kome se prepoznaje specifičan prosede racionalističke evokacije. U arhitekturi glavne zgrade, težištu projekta, dominira strukturacija glavne fasadne opne u odnosu na unutrašnju organizaciju i visinsko raslojavanje objekta prema  drugoj parceli, odnosno stambenim objektima.

Pogledajte i druge projekte

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.