Pretraga
Close this search box.

Kuća Milana Zlokovića

Godina
1927–1928.
Mesto
Beograd, Srbija
Internacionalnih brigada 76
Tip objekta Jednostambeni i vile
Ishod projekta Realizacija
Status zaštite Spomenik kulture

Sopstvena porodična kuća arhitekte Milana Zlokovića – Vila Kaja – izgrađena 1927. godine u vračarskom naselju Neimar označila je prodor moderne arhitekture u beogradsku sredinu. Karakteristika lokacije – ugao dve različito nivelisane ulice – uslovila je osnovnu strukturalnu koncepciju objekta zasnovanu na trodimenzionalnom rešavanju unutrašnjosti volumena u odnosu na nivelaciju terena, dok se u spoljašnjem oblikovanju može prepoznati inverzan princip Raumplana, prema kome je kontekstualnost uslovila volumetrijsku i geometrijsku postavku. U tri nivoa su raspoređena četiri stana – glavni i najveći stan arhitekte Zlokovića, u nivou prizemlja iz ulice Internacionalnih brigada (pre Prestolonaslednikova ulica, odn. ul. Kraljevića Tomislava) – središnjem nivou kuće, i dva manja stana za izdavanje na prvom spratu i jedan u prizemlju iz ulice Janka Veselinovića (pre Nova ulica). Pozicija kuće je dodatno naglašena stepenovanjem masa prema uglu ulica, umesto uobičajenim akcentovanjem ugla, tako da se celina sagledava erozijom volumena i njihovom gradacijom. U vreme kada je podignuta svojom modernom estetikom je dominirala slabo izgrađenim Neimarom, o čemu svedoče snimljene fotografije u toku izgradnje kuće.

Pogledajte i druge projekte

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.