Pretraga
Close this search box.

Osnovna škola

Godina
1937–1940.
Mesto
Jagodina, Srbija
Tip objekta Obrazovni
Ishod projekta Realizacija

Projektom osnovne škole u Jagodini Zloković se etablirao kao vodeći modernista u srpskoj međuratnoj arhitekturi, čija dela predstavljaju rafinirane domete jedinstvenog prosedea, u kome se manifestuje koherentan i racionalan odnos prema arhitekturi u svim njenim humanističkim i tehničkim aspektima. Projektovana pod evidentnim uticajem italijanskog racionalizma tridesetih godina, škola u Jagodini potvrđuje Zlokovićev istraživački pristup prema proporcijskim i modularnim odnosimau arhitekturi škole, primenjenih u rasteru prozorskih otvora. Škola je smeštena u centru Jagodine, uz hram Sv. Petra i Pavla i gradski park, stvarajući svojevrsni proscenijum toj gradskoj oazi i promenadi. U osnovi je škola ugaonog oblika koji uz prostor dvorišta formira prizmatičnu celinu. Na ovaj način su sve fasadne površine stavljene u jedinstven proporcionalni sistem prozorskih otvora koji pružaju maksimalnu insolaciju unutrašnjih prostora – učionica i hodnika. Kao zagovornik modernih stremljenja Zloković je upravo u tipovima zdravstvenih, turističkih i obrazovnih objekata unosio humanizovane postulate modernizma kojima je trebalo da se ostvare higijenski uslovi i kvaliteti za korisnike prostora (prozračnost i osunčanost). Iz tih razloga sve učionice osvetljavaju dva para horizontalno postavljenih prozora tako visinskih raspoređenih da pružaju što dublju osvetljenost unutrašnjeg prostora. Celokupna estetičnost zgrade škole počiva na modularnoj mreži otvora kojoj je podređena minimalizovana forma i odsustvo dodatnih arhitektonskih elemenata.

Pogledajte i druge projekte

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.