Pretraga
Close this search box.

Privredni dom

Godina
1933–1935.
Mesto
Skoplje, Severna Makedonija
Tip objekta Administrativni i poslovni
Ishod projekta Realizacija

Inicijativu za izgradnju Privrednog doma u Skoplju dali su početkom 1933. godine članovi Trgovinsko-industrijske komore, s ciljem da se na jednom mestu, u zajedničkom domu, okupe sve privredne organizacije Skoplja kako bi se obezbedio njihov efikasniji rad. Plac za zgradu površine 630 kvadratnih metara je kupljen na Trgu Kralja Petra u centru grada, do nove zgrade Narodne banke s kojom je nova zgrada Doma trebalo da bude visinski usklađena. Prema tome je predviđeno da Dom pored podruma ima prizemlje, mezanin i tri sprata i da zauzima prostor od oko 470 kvadratnih metara. Očekivalo se da zgrada Doma bude jednostavna i reprezentativna. Za dobijanje idejnog rešenja raspisan je arhitektonski konkurs na kome je prva nagrada dodeljena Milanu Zlokoviću. Izgradnja Doma je počela u oktobru 1933. godine. Zbog visoke cene izgradnje investitor je zahtevao da se projektom predvide prostori za rentiranje u prizemlju i na prvom spratu (trgovačke radnje i ugostiteljstvo). Opisujući projekat Doma Zloković navodi da je zgrada projektovana u armirano-betonskoj skeletnoj konstrukciji, sa ravnim krovom, dok će se u izgradnji koristiti suvremeni građevinski proizvodi. Na modernistički oblikovanoj fasadi prema trgu dominira okvir zastakljenog mezanina, dok je zaobljavanjem zidova od prvog do trećeg sprata, a ostavljanjem međuspratne konstrukcije u konstruktivnom rasteru sa stubovima, postignuto markiranje ugla u odnosu na oblikovno različite fasadne površine svih strana objekta.

Pogledajte i druge projekte

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.