Turističko naselje – hotel „Mediteran“

Godina
1961–1964.
Mesto
Ulcinj, Crna Gora
Tip objekta Turistički
Ishod projekta Realizacija

Stvaranjem boljih materijalnih uslova za tržišno usmeren turizam, početkom šezdesetih godina 20. veka u turističkim područjima Jugoslavije nastaje nekoliko značajnih realizacija turističkih objekata kojima je dat podstrek budućoj masovnoj turističkoj izgradnji, među kojim se izdvaja i kompleks novog turističkog naselja u Ulcinju, koji je Zloković projektovao u saradnji sa arhitektima sinom Đorđem Zlokovićem i ćerkom Milicom Mojović. Naselje je podignuto na strmoj padini iznad mora što je uticalo na konturu njihovog poprečnog profila a uz to se u potpunosti težilo sačuvati postojeće drveće koje je značajan element autentičnog ambijenta. Stoga je jedna od osnovih odlika ovog naselja urbanistička dispozicija hotelskih objekata. Uz naselje prolazi put koji ga povezuje sa povučenim centrom Ulcinja. Uređenje terena – partera između objekata je prilagođeno pozicijama zgrada, tako da je deo partera delimičnom kaskadno uređen pomoću kamenih međa i podzida i zemljanih nasipa. Stepeništa koja su iz korpusa hotelskih objekata izvučena spolja, pored pristupa apartmanima omogućuju istovremeno i komunikaciju oko zgrada, pa je na taj način kreiran jedinstven sistem kretanja kroz naselje. Osim funkcionalnog značaja time je formiran i poseban ambijentalni karakter gusto izgrađene aglomeracije na padini uz more koja daje reminiscenciju na stare mediteranske naseobine. Naselje se sastoji od sedam trospratnih objekata ukupnog kapaciteta 480 postelja. U šest objekata su projektovani jednosobni apartmani s kupatilima i lođama koje su orijentisane prema obali i staroj Ulcinjskoj tvrđavi, dok se u sedmom objektu nalaze jednokrevetne i dvokrevetne sobe i odvojeni blok s toaletima i kupatilima. Konstruktivni sklop zgrada je tipiziran s usvojenom poprečnom postavkom nosećih zidova. U sva tri prostorna pravca je sprovedena modularna koordinacija mera primenom projektnog modula od 6 M = 60 cm, preko diskontinualne projektne mreže. Ovaj sistem je omogućio i brzu izgradnju, pa je ceo kompleks izveden za nepunih sedam meseci, uprkos tada slabim saobraćajnim vezama. Zabatni zidovi hotelskih objekata su obloženi prirodnim kamenom s umetnutom izolacijom između kamena i zidova od ošupljenih prefabrikovanih betonskih blokova.

Izvori

Pogledajte i druge projekte

Tipovi manjih železničkih stanica

Tipovi manjih železničkih stanica

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Panteon

Panteon

Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Zgrada Josifa Šojata

Zgrada Josifa Šojata

Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Kosturnica na Zejtinliku

Kosturnica na Zejtinliku

Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.