Pretraga
Close this search box.

Vila Prendić

Godina
1932–1933.
Mesto
Beograd, Srbija
Osmana Đikića 20
Tip objekta Jednostambeni i vile
Ishod projekta Realizacija
Status zaštite Spomenik kulture

U nizu modernih porodičnih kuća – vila građenih u Beogradu tokom tridesetih godina 20. veka, kod kojih su uticaji modernog pokreta bili uglavnom formalistički primenjeni, izdvaja se Zlokovićeva Vila Prendić, sopstvenika advokata Jovana Prendića, u čijoj arhitekturi su principi modernizma znatno doslednije i celovitije tretirani. Prema morfološkim karakteristikama Vila Prendić je slobodno stojeća porodična kuća postavljena na uličnu regulaciju, tako da se u kuću ulazi s ulice bez pristupnog dela parcele, ali je ostatak parcele u pozadini kuće predviđen za baštu. Pored stambenog dela u kući se nalazila i ordinacija advokatove supruge, dr Dragojle Prendić, funkcionalno i prostorno odvojene od stambene namene – s posebnim ulazom i na drugom nivou, odnosno u nivou ulice (ordinacija s čekaonicom je na nižem nivou od stambenog dela), što predstavlja vid koncepta Raumplana primenjenog na Zlokovićev svojstven način. Ova diferencijacija dve funkcije kuće je ispoljena i u spoljašnjoj strukturi, pa je lekarska ordinacija smeštena u posebnom prizemnom volumenu, u odnosu na stambeni prostor razvijen u osnovnom jednospratnom kubusu i koji je preko ulaznog hola povezan s ordinacijom. Jednostavna i kompaktna organizacija stana, grupisana oko stepenišne vertikale, ukazuje na kvalitet stambenog prostora i njegovu funkcionalnost usmerenu savremenom životu.

Pogledajte i druge projekte

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.