Pretraga
Close this search box.

Železnička stanica u Skoplju

Godina
1931.
Mesto
Skoplje, Severna Makedonija
Tip objekta Saobraćajni
Ishod projekta Konkursni rad

Konkursni rad za zgradu Železničke stanice u Skoplju predstavlja jedan od manje poznatih Zlokovićevih projekata iz ranijeg perioda stvaralaštva koji je sada istraživačima dostupan u Legatu Milana Zlokovića pri Muzeju grada Beograda. Koristeći se ranijim iskustvom u radu na tipovima manjih železničkih stanica, kako bi se ovim objektima dao savremen arhitektonski izraz, Zloković za Skoplje projektuje modernu železničku stanicu sa tri peronska ostrva. Ovaj konkursni projekat pripada malobrojnoj grupi modernih saobraćajnih terminala projektovanih u Jugoslaviji između dva svetska rata. Novi saobraćajni terminali – železničke stanice a potom i aerodromi – bili su oličenje razvoja i modernosti, pa su se tako našli i kao neizostavna projektantska tema u evropskoj modernoj arhitekturi. Otvarajući izložbu zagrebačkog arhitekte Juraja Najdharta u Beogradu 29. juna 1937. godine, na kojoj je bio izložen i projekat aerodroma nagrađen Lindentalovom nagradom, Zloković, tada docent Tehničkog fakulteta, istakao je značaj izloženih radova za domaću sredinu a specijalno za arhitekte, ukazavši na Najdhartovu originalnost u rešavanju arhitektonskih i urbanističkih problema.

Pogledajte i druge projekte

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.