Pretraga
Close this search box.

Zgrada za rentu Hipotekarne banke Trgovačkog fonda, palata „Albanija“ (H.B.T.)

Godina
1938.
Mesto
Beograd, Srbija
Frankopanove i Kralja Milana
Tip objekta Administrativni i poslovni
Ishod projekta Konkursni rad

Nakon rušenja kafane Albanija, smeštene na uglu Kolarčeve i Knez Mihajlove ulice, poznatog stecišta mnogih Beograđana koju su nazivali ruglom i nehigijenskim mestom u centru grada, povelo se pitanje šta bi trebalo graditi na toj značajnoj lokaciji u centru prestonice. U anketi dnevnog lista Vreme sprovedenoj oktobra 1936. godine među nekoliko uglednih beogradskih arhitekata o tome šta vide na mestu srušene kafane i šta bi bile polazne tačke novog rešenja, Milan Zloković je izneo mišljenje da bi na tom istaknutom uglu najužeg centra Beograda trebalo podići „zgradu koja će nam u suženim razmerama dočaravati jedan odlomak njujorškog Rokfeler-sitija“, izvedenu tako da svojom dispozicijom i namenom bude opšte pristupačna. Zloković se zalagao da se prisutne dileme u stručnoj i široj javnosti reše raspisivanjem arhitektonskog konkursa za idejni projekat, što je i učinjeno polovinom januara 1938. godine, kada je Hipotekarna banka Trgovačkog fonda u Beogradu raspisala konkurs za izradu idejne skice za novu zgradu koja je trebalo da bude monumentalni objekat s obzirom na oblik, vrednost i karakteristike lokacije. U funkcionalnom smislu zgrada bi bila poslovno-administrativni objekat s prostorima za rentiranje, a prema uslovima konkursa se predviđalo da ima prizemlje, mezanin i sedam spratova. Na konkursu je učestvovalo desetine jugoslovenskih arhitekata, predlažući različita rešenja, među kojima je ostalo zapaženo rešenje arhitekte Zlokovića po izrazito savremenom arhitektonskom tretmanu specifične urbanističke situacije. Zloković je ugaonu poziciju zgrade naglasio vitkom zaobljenom kulom od osamnaest spratova koja organski izrasta iz nižeg dela uklopljenog u blokovsku strukturu. Ovako koncipirana zgrada bi bila urbanistički reper i gradski vidikovac modernog grada koji je svojim realizacijama oplemenjivao arhitekta Zloković.

Izvori

„Уместо срушене „Албаније”… „требало би подићи зграду која ће нам дочарати бар један одломак њујорошког Рокфелер-ситија…” [изјава М. Злоковића у анкети], Време, 21. 10. 1936. године, 11.

Pogledajte i druge projekte

1926.
Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture.
Srbija, Beograd
1926.
Projekat za Panteon, hram svih bogova, Zloković je radio za potrebe državnog ispita, odnosno radi sticanja profesionalnog ovlašćenja arhitekte. U evoluciji Zlokovićevog puta ka modernizmu izdvaja se nekoliko projekata istoricističke evokacije sa elementima iz nacionalne graditeljske istorije i vokabularom romantičarskih i ekspresionističkih usmerenja.
Srbija, Beograd
Kralja Milutina 33
1926–1927.
Među više stambenih objekata projektovanih za beogradskog investitora i sopstvenika Josifa Šojata izdvaja se višestambena interpolirana zgrada (stambena zgrada sa najamnim stanovima) u ulici Kralja Milutina 33, kojom je Zloković uneo duh mediteranske profane arhitekture u Vračarski gradski aglomerat, načinivši nekoliko oblikovnih gestova netipičnih za dotadašnju beogradsku arhitekturu.
Grčka, Solun
1926.
Srpsko vojničko groblje u Solunu, podignuto na prostoru Zejtinlik (nekadašnja turska pijaca) gde se od 1916. godine nalazila Glavna vojna poljska bolnica za srpsku vojsku i u sklopu koje je nastalo groblje za preminule borce, uređeno je s idejom da se na jednom zajedničkom groblju sahrane svi poginuli ratnici na Solunskom frontu.