Nakon rušenja kafane Albanija, smeštene na uglu Kolarčeve i Knez Mihajlove ulice, poznatog stecišta mnogih Beograđana koju su nazivali ruglom i nehigijenskim mestom u centru grada, povelo se pitanje šta bi trebalo graditi na toj značajnoj lokaciji u centru prestonice. U anketi dnevnog lista Vreme sprovedenoj oktobra 1936. godine među nekoliko uglednih beogradskih arhitekata o tome šta vide na mestu srušene kafane i šta bi bile polazne tačke novog rešenja, Milan Zloković je izneo mišljenje da bi na tom istaknutom uglu najužeg centra Beograda trebalo podići „zgradu koja će nam u suženim razmerama dočaravati jedan odlomak njujorškog Rokfeler-sitija“, izvedenu tako da svojom dispozicijom i namenom bude opšte pristupačna. Zloković se zalagao da se prisutne dileme u stručnoj i široj javnosti reše raspisivanjem arhitektonskog konkursa za idejni projekat, što je i učinjeno polovinom januara 1938. godine, kada je Hipotekarna banka Trgovačkog fonda u Beogradu raspisala konkurs za izradu idejne skice za novu zgradu koja je trebalo da bude monumentalni objekat s obzirom na oblik, vrednost i karakteristike lokacije. U funkcionalnom smislu zgrada bi bila poslovno-administrativni objekat s prostorima za rentiranje, a prema uslovima konkursa se predviđalo da ima prizemlje, mezanin i sedam spratova. Na konkursu je učestvovalo desetine jugoslovenskih arhitekata, predlažući različita rešenja, među kojima je ostalo zapaženo rešenje arhitekte Zlokovića po izrazito savremenom arhitektonskom tretmanu specifične urbanističke situacije. Zloković je ugaonu poziciju zgrade naglasio vitkom zaobljenom kulom od osamnaest spratova koja organski izrasta iz nižeg dela uklopljenog u blokovsku strukturu. Ovako koncipirana zgrada bi bila urbanistički reper i gradski vidikovac modernog grada koji je svojim realizacijama oplemenjivao arhitekta Zloković.
Izvori
„Уместо срушене „Албаније”… „требало би подићи зграду која ће нам дочарати бар један одломак њујорошког Рокфелер-ситија…” [изјава М. Злоковића у анкети], Време, 21. 10. 1936. године, 11.