Obnovom zemlje nakon Prvog svetskog rata železnica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postaje glavno saobraćajno sredstvo i pokretač modernizacije. Izgradnjom novih železničkih trasa koje su povezivale naseljena mesta, poput Jadranske trase koja se našla u žiži stručne javnosti, inicirana je izgradnja manjih staničnih zgrada, za koje Zloković, kao odgovor na zastarele projekte u kojima se prema njemu „ogledala indiferentnost saobraćajne uprave“, predlaže tipska rešenja jednostavne pročišćene arhitekture. Izdvajaju se idejna rešenja železničkih stanica u Umci i Obrenovcu koja je zasnovao na modernističkom oblikovanju u kome dominira geometrizovana horizontalna struktura sa ravnim krovom i većim zastakljenim otvorima. Zloković je smatrao da i najmanja stanična zgrada, postaja, spada u delokrug arhitekture i da izgled staničnih zgrada ima uticaja na putnike. Stoga je savetovao da se putem javnog konkursa pribave odgovarajuća rešenja kojima se ne bi narušavala vizura železničkih trasa ili prostora s kojima se putnici prvo susreću dolaskom u neko mesto.